Kad crnog zlata nestane
Isak Asimov
Teče 1997.godina,kiša pada,a vi ćete opet morati pešice na posao.Otprilike svakog petog dana podzemna železnica je van upotrebe,autobusa više nema,a po ovakom danu zbog blata i klizavice bolje je ne sedati na bicikl.
Sreća vaša što radite u branši za ruševine.Posao je težak i prljav,ali bar nije zahvaćen krizom.Šut i ostaci građevina koje se u velikim gradovima same od sebe urušavaju,predstavljaju za državu izvore sekundarnih sirovina i jedine rudnike gvožđa.Te sirovine ona će rasprodavati da bi se ponovno koristile.Iskopavanje i transport uglja,potrebnom za dobijanje drugih vrsta energije,suviše su teški da bi se ugalj mogao dobijati i isporučivati u potrebnim količinama.Upotreba atomske energije nosi znatne opasnosti,a održavanje zadovoljavajućeg broja sunčanih baterija je preskupo.
***
Stari od deset godina još se sećaju automobila.Najpre se cena benzina popela u vrtoglave visine.Najzad,automobile su vozili veoma imućni što jasno pokazuje koliko seu ti ljudi bili bezobzirni prema svojim bližjnima.Svaka kola koja su mogla da se vide u gradu ljudi su iz revolta i besa prevrtali i palili.Automobili su nestali sa svetske pozornice i postali samo izvor sekundarnih sirovina.
Ova,1997,ima i svoje dobre strane,naravno ako čovek zrelo razmisli.Vazduh je čisti,bolesti disajnih puteva su u uzmicanju, broj prestupa je opao,korišćenje policiskih kola postalo je preskupo,čuvari reda ponovo patroliraju pešice.Što je još važnije, ulice su do duboko u noć pune ljudi.U toj masi oni se samim brojem uzajamno štite.
Kad nije hladno,ljudi sede pred svojim kućama.Na vrućinama je spoljašni vazduh jedino dostupan klima-uređaj.Ulice su zasad još osvetljene.Po kućama samo malobrojni mogu sebi da dozvole da im i posle večere gori svetlost.
Što se zime tiče,nije baš prijatno smrzavati se jer najveći deo ogreva mora da se čuva za rane jutarnje časove.Ali,zato se džemperi rado nose.Čovjek se odrekao luksuza svakodnevnog tuširanja i mora da se zadovolji krpom za trljanje i mlakom vodom.Ako u prisustvu naših bližnjih baš uvek ne miriše,bar su sa ulica iščezli razni izduvni gasovi.
***
Gore je još u gradovima-spavaonicama i prigradskim naseljima koja su nastala sa automobilima,sa automobila se širila i sad su bez njih osuđena na umiranje.Građani u njima stvaraju udruženja za samopomoć i naizmanično se,po grupama,staraju u nabavci i dopremanju životnih namirnica.Kroz najotmenije ulice takvih naselja promiču,uz škripu,kolica koje ljudi guraju ili vuku idući od kuće do kuće da bi te namirnice razdelili.
Ono malo energenata što je još ostalo čuva se za poljoprivredu.Velike fabrike automobila proizvode samo teretna vozila i poljoprivredne mašine.Broj stanovnika na svjetu još je narastao.Sada na Zemlji živi 5,5 milijardi osoba- 1,5 milijarda više nego 1977.-i osimu Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi tek svaka peta ima dovoljno da jede.Smrtnost odojčadi je velika,pa ipak se u izvesnim krugovima smatra da i to ima svoje dobre strane.Korisno je,kažu neki,osloboditi se viška stanovništva,zar ne?
Ipak,nepreti samo obična glad.Mnogo je ljudi čije telo na neki način i dalje vegetira uz minimalnu ishranu koja je,međutim, nedovoljna za mozak.Procenjuje se da na svetu ima gotovo dva miliona osoba čiji je mozak zbog pothranjenosti oštećen i broj takvih stalno se povećava.Nekim ljudima već pada napamet da bi "naj realnije" bilo da takvi,prećutno,izumru i time oslobode Zemlju balasta.Listovi nepišu da se to ponegde i već praktikuje,ali se oni koji još putuju po svetu vraćaju s pričama o jezivim slučajevima.
Džinovske armije su nestale.Jedino Sjedinjene Američke Države i Sovjecki Savez mogu sebi da dopuste po nekoliko tenkova,aviona i brodova.Ali,ne koriste ih u manevrima iz straha da sasvim ne iscrpu ograničene količine goriva.
***
Mašine su zamjenjene teglećim životinjama i snagom ljudskih mišića.Ljudi moraju duže da rade,ali šta bi,uostalom,i počeli sa slobodnim vremenom?Električna energija za osvetljavanje je ograničena,televiziski program sveden na tri večernja sata,nove kjnige su retke i pojavljuju se samo u malim tiražima.Raditi,spavati i jesti- deviza je 1997.godine,od čega su samo dve prve stvari izvesne.
Kako će se i na čemu ovo završiti?Gotovo sigurno u povratku na vreme od pre 1800.godine,pre nego što su fosilna goriva pokrenula moćnu mašinsku industriju i tehniku,u povratku na stanje kada će zbog epidemija,smrti od gladi i nasilja broj stanovnika naše planete biti ispod jedne milijarde.
I šta mi danas možemo da preduzmemo da se to spreči?Danas?1997?Gotovo ništa!da smo se s tim nevoljama uhvatili u koštac pre 20 godina,još se nešto i moglo učiniti.Da smo to uradili pre 50 godina,stvar bi bila laka.